Središnji živčani sustav

NEUROLOGIJA

Neurologija (grčki neuro – živac, logos – nauka) je grana medicine koja se bavi poremećajima živčanog sustava, zbog čega se vrlo često preklapa s psihijatrijom. Neurologija se primarno bavi tumačenjem i liječenjem simptoma i patoloških procesa kojima su u podlozi oštećenja središnjeg živčanog sustava (mozak i kralježnična moždina) ili perifernog živčanog sustava (živci).

PSIHIJATRIJA

Psihijatrija (grčki psyche – duša, iatrea – liječenje) je grana medicine koja se bavi zaštitom i unapređenjem mentalnog zdravlja, otkrivanjem i liječenjem psihičkih poremećaja. Za razliku od neurologije, koja se bavi poremećajem motoričkih i osjetilnih funkcija, psihijatrija se bavi poremećajima funkcioniranja mozga koji rezultiraju promjenama ponašanja i emocija i njihove regulacije.

NARKOLEPSIJA

Narkolepsija je kronični poremećaj spavanja karakteriziran prekomjernom dnevnom pospanošću i iznenadnim napadajima sna u neprimjerenim situacijama, naglim gubitkom mišićnog tonusa, halucinacijama kod uspavljivanja ili buđenja, paralizama spavanja i poremećenim noćnim spavanjem. Bolest se pojavljuje sporadično, ali genetski faktori igraju važnu ulogu. Uzrok bolesti je gubitak neuropeptida oreksina (hipokretina) koji se luči u hipotalamusu. Oreksin je odgovoran za održavanje budnosti. Bolest tipično počinje u dobi od 10 do 30 godina iako se može javiti i kasnije. Zastupljena je u populaciji sa 25-50 oboljelih na 100 000 stanovnika. To je poslije apneje u spavanju najčešći poremećaj spavanja.

Dodatne informacije o narkolepsiji možete potražite na web stranici: www.pospansam.hr

PARKINSONOVA BOLEST

Parkinsonova bolest je idiopatski, sporo progresivni neurodegenerativni poremećaj SŽS–a koji se manifestira sporošću i siromaštvom pokreta, mišićnim rigiditetom, tremorom u mirovanju i nestabilnošću pri održavanju položaja tijela. Simptomi se pogoršavaju kako bolest napreduje te tako umanjuju sposobnost pojedinca da funkcionira u svakodnevnim životnim situacijama. Uzrok Parkinsonove bolesti je gubitka neurona u mozgu koji utječu na kontrolu pokreta, kao i na druga područja, poput raspoloženja, sna i misli. Točan uzrok gubitka neurona još uvijek nije poznat, ali se vjeruje da uključuje kombinaciju genetskih, ekoloških i faktora starenja. Javlja se sporadično, najčešće između 40-te i 70-te godine života, a nakon 60. godine, otprilike 1% populacije je zahvaćen ovom bolešću.

EPILEPSIJA

Epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se klinički očituje napadajima. Oni se pojavljuju u različitim vremenskim razmacima, a najčešće se mogu prepoznati po karakterističnim simptomima, uz javljanje specifičnih promjena u EEG nalazu. Vrlo generalizirano, epilepsije se mogu podijeliti na idiopatske – one kojima uzrok do sada nije poznat; te simptomatske – koje se razvijaju kao posljedica neke druge neurološke bolesti. Postoje različiti tipovi epileptičkih napadaja, od dramatičnih toničko-kloničkih napadaja (uz padanje i grčeve cijelog tijela) do napadaja tipa ‘absencea’ (koji uključuju samo kratkotrajne periode nekontaktibilnosti pacijenta). Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti s prevalencijom između 4,8 i 5,5 na 1000 stanovnika u Hrvatskoj.